Pozdrav svima!
Ja trenutno zivim u Briselu ali sam usko povezan sa bivsim Jugoslovenskim republikama, sto kroz poslovne aktivnosti sto kroz ljubav prema ljudima i prirodi. Inace sam iz Hrvatske, jako sam vezan i za Srbiju a poprilicno volim i Sloveniju 
.
Otisao sam u inostranstvo 2001 godine. Tad mi se cinilo da je kraj svijeta, a u neku ruku je i bio kraj mog svijeta. Ostavio sam iza moju prvu ljubav, prijatelje, dio porodice, PONOVO sam ostavio sve sto mi je bilo poznato…sve sto je cinilo moju komfort zonu.
Zbog rata sam bio prisiljen napustati komfort zonu puno puta, sto je u isto vrijeme lomilo moj duh i jacalo ga. Puno godina ranije sam se cesto uzivljavao u taj neki identitet zrtve, pun samosazaljenja i neke tuge za zauvijek izgubljenim. Danas u meni nema ni trunke samosazaljenja ni tuge za sebe samog. Rezultat tolikih promjena je bio to da je moja komfort zona u stvari van komfort zone, najbolje funkcionisem radeci stvari koje nisu po nikakvom standardu, kreativan sam i snalaznjiv. Cinjenica je da je sjecanje vezano za emociju, stoga najbolje lekcije koje imaju najvise uticaja su one popracene sa jakim emocijama. Sto se mene tice svrha ovog postojanja je da ucimo, razvijamo se i da stvaramo dobre medjuljudske odnose…da pomazemo jedni drugima i ucimo jedni od drugih.
Zbog tog razloga je ovaj projekat dobrobiti u Evropi jako zanimljiv za mene.
Posao, zdravlje i duhovnost/moralnost su medjusobno povezani i nijedna stvar nije vaznija od druge…iako kad bi mogli birati uvijek bi stavili zdravlje na prvo mijesto naravno a o duhovnosti ljudi ne razmisljaju toliko ako nisu osigurali osnovnu egzistenciju 
.
E zbog tog razloga sam ja posao stavio na prvo mjesto. Ne samo sto osigurava egzistenciju i oslobadja nas um da se bavimo i nekim drugim stvarima. Takodje je naucno je dokazano da je najvaznija stvar za zdravlje i razvoj ljudi sredina u kojoj se nalaze. S’obzirom da prosjecno provedemo 8-10 sati u poslu, izuzetno je vazno da nasa percepcija sredine u kojoj radimo bude vise u pozitivnom svijetlu. Ako nije, to je siguran put ka losem zdravlju.
Poceo sam raditi sa 13 godina, prodavajuci sa tatom cigare na pijaci i od tada sam promijenio puno poslova…neke sam radio za druge a neke i za sebe.
Ja sam danas preduzetnik i konstantno balansiram izmedju rada za druge i rada za svoju firmu. Kad me pitaju ‘cime se bavis’, ja odgovaram:‘stvarima koje volim’ i to je realnost. Doduse to ne znaci da je sve cime se bavim ono sto ja volim. Moguce je i da biram da volim stvari kojima se bavim .
To znaci da sam jednostavno svijestan da (cak iako nekad ne radim ono sto bas volim) je sve moj izbor, prema tome stvarati u meni otpor prema necemu sto je bilo moj izbor nema smisla. Zato ja oberucke prihvatam sve sto dolazi sa poslom kojim se bavim u datom trenutku i ne trosim energiju na kukanje.
Na primjer trenutno radim ‘night audit’ za jedan lanac hotela, posao koji mi donosi novce koje ulazem u moje projekte.
Radim i na projektu dobrobit u Evropi, sto je za mene izuzetno zanimljiv projekat i totalno je sinhronizovan sa mojim vrednostima (zajednica, povezivanje ljudi, koristenje kolektivne inteligencije za poboljsanje kvaliteta zivota zajednice).
Takodje imam firmu za pravljenje, izdavanje i sve ostalo vezano za drustvene igre i to mi je veliki uzitak, spojio sam moj hobi sa poslom.
Od sljedece godine planiram zasaditi 10 hektara industrijske konoplje u Hrvatskoj i to poslje prosiriti na turizam.
Takodje sam poceo u Hrvatskoj (totalno neprofitan) projekat. Kazem neprofitan zato sto ne donosi novac ali ne bi trebao reci neprofitan jer ce mi donijeti izuzetno zadovoljstvo i, najvazniju stvar na ovom svijetu, nova poznanstva.
Zelim pokrenuti skolu za programiranje i 3D modeliranje za klince. Programski jezici su jezici buducnosti a klinci u manjim sredinama uveliko kasne u odnosu na vece gradove, evo vam primjer informatike (crtanje microsoft worda) u Bosni .
Mislim da ce im moderna skola u kojoj se uci uveliko kroz igru (a uce se prakticne stvari) poboljsati sanse za uspijeh u buducnosti i to je moja glavna motivacija.
Imao sam i par projekata u Srbiji ali nesigurnost zemlje, politika i poslovne prakse su me uveliko obeshrabrile…vidicemo sto ce biti u buducnosti.
Kao sto vidite, gdje god da sam ja uvijek jednim okom gledam na Balkan. Razlozi za to su jednostavni. Najljepsa sjecanja su mi sa Balkana (i najruznija isto ali od toga se sastoji zivot). Imam puno familije tu, prijatelja, nekih bivsih ljubavi …puno ljudi koje cijenim.
Takodje, postoji kolektivna svijest naroda…po meni prenesena kroz gene, kroz zajednicku istoriju, iskustvo, kulturu, koja sigurno puno doprinosi.
Kakvo god da sam imao iskustvo u Zadru, osjecaj kad predjem Velebit je uvijek isti. Ono more, stijene, borova suma i smreke su dio mene i nepobitno me uvijek vuku kuci.
Vjerujem da je tako skoro svima. Lijepo je putovati, iskusiti nove stvari, upoznati nove ljude i razlicite kulture i prosiriti vidike. Ja cesto razmisljam o tome: koliko mi je ispravno sto sam ja u inostranstvu sad. Zasto nisam u Hrvatskoj ili Srbiji? Zasto ne radim na poboljsanju zivota tu, zasto se ne borim zajedno sa ostalim ljudima koje toliko volim?
Kompromis koji sam nasao a da mogu ostati srecan je taj da pomazem odavde gdje sam trenutno koliko mogu. Skupljam znanje i iskustvo koje cu danas-sutra moci primjeniti na Balkanu ili prosiriti dalje, takodje mijenjam svijest (nadam se na bolje) sto cu se isto potruditi prosiriti…kao valovi kad bacite kamencic u vodu.
Primjetio sam da se kroz moju pricu preplicu posao i duhovnost, eto to su dvije stvari koje izuzetno puno uticu na nase zdravlje.
Ako u mojim aktivnostima/prici vidite nesto od interesa ne ustrucavajte se. Odgovorite ovdje ili mi pisite.
Periodicno cu organizovati druzenja ili radionice u svrhu spajanja ljudi, izmjenjivanja iskustava i znanja i aktiviranja kolektivne inteligencije za rjesavanje stvarnih problema oko nas.
Najljepsa stvar kad se nadje grupa ljudi na isto mjestu sto se mene tice je ljudski potencijal koji, kad smo u dobrom drustvu eksponencijalno raste u svakom od nas:
Prve ce biti u Beogradu i Beceju, sad 20og i 21og Septembra. Pisacu detalje ovdje na forumu za sve ljude koji zele podjeliti svoju pricu i doprinjeti poboljsanju kvaliteta zivota sebe i svoje zajednice.
Evo za kraj slika jednog izuzetnog i pozitivnog iskustva sa Edgeryders festivala u Briselu. Pricao sam na temu suocavanja sa svojim greskama, izlaska iz komfort zone itd
Postovanje svima,
Jasen
