Mir nije puko odsustvo rata, već stanje u kome je rat nemoguć.

Ivan Đurić
Inicijativi mladih za ljudska prava uručena je nagrada Vaclav Havel za ljudska prava na svečanoj ceremoniji u Strazburu. Ivan je držao govor. Obratio se Evropi. Pričao je u ime svih nas sa ovih prostora. Pričao je o miru, objasnio je mir. Rekao je ono što odzvanja u svima nama “…ne pravite se gluvi na zvuk ratnih bubnjeva nad Balkanom.
Mi nismo stranci, mi smo Evropljani!”
Sve to zvuči wow. I jeste wow. Mada svako ko zna Ivana nije iznenađen. Sve se to videlo u njemu dok je još bio dete. Izuzetno fino, pametno i šarmantno dete. Sada borac. Strastven kada su u pitanju ljudska prava. Prvi red iza zastave u duginim bojama. Na ulici. Okružen policijom i tipovima sa bejzbol palicama. Frustriranim tipovima sa bejzbol palicama. Mi ovde to tako radimo. Negde tamo su ponosni na takvim manifestacijama, imaju osećaj da rade nešto dobro, ovde je to hrabrost koja se graniči sa ludilom. Srbija je mesto gde za ponos moraš imati mu…ovaj hrabrost.
Pitali smo ga, a on je odgovarao…
1.Kako bi voleo da te opisuju kad nisi u prostoriji?

Voleo bih da mi ljudi veruju, i da misle o meni da bih bio pоželjan sagovornik – slagali se ili ne. I da me ne pominju bez preke potrebe.

2.Šta kažeš sebi kad je situacija bzvz a ne možeš ništa da promeniš?

Biće gore ali i za to treba biti spreman.

3.Na koje svoje uverenje si ponosan? Mislim na neko koje nema veze sa onima kojima su te roditelji&co učili, a donosi ti wellbeing.

Ponosan sam na ona uverenja koja su prošla test vremena, i koja su preživela sva preispitivanja – moja, ali i bliskih ljudi i šire javnosti. Srećan sam što sam naučio razliku između uverenja i pukog mišljenja.

4.Kako se osetiš kada napustiš granicu Srbije?

Svaki put sve ravnodušnije, voleo bih da te granice ne postoje – baš kao u šengenskoj odnosno zapadnoj Evropi. Voleo bih da se ljudi tako osete i kada dođu u Srbiju, odakle god da su došli. Kao da je sve to naše.

5.Šta je to što ovde škripi? Ne na nivou politike i ekonomije, nego na nivou pojedinca (iz
kojih se i izrodila ovakva situacija)

Niko nema osećaj odgovornosti, svako u haosu želi da nađe svoju šansu. To je stav – ako je sve oko nas loše, OK je da ja budem jednako loš ili još samo malo lošiji. Ako je kolaps u saobraćaju, mogu i ja da stanem sa sva 4 migavca na šine samo da kupim cigare, ne razumevajući da dodatno doprinosim tom kolapsu. Ako niko ne plaća prevoz, neću ni ja, ali ću stalno govoriti kako sam u Švedskoj platio jer je tamo sve uređeno. Najglasniji među nama su oni koji ne poštuju nikakav red, a najviše vole kad je uređeno.

To je istovremeno odsustvo odgovornosti na ličnom i na opštem planu. Nismo naučili da je svako od nas odgovoran za stanje našeg društva, našeg grada ili zajednice, nego svako pokušava da gura po svome za svoju današnju, momentalnu korist.

6.Pored ovih dobrih stvari za koje se zalažeš, baviš se još jednom dobrom-muzikom. Osim što ti donosi zadovoljstvo šta još bavljenje muzikom čini za tebe?

Upoznao sam Srbiju i pre svega unutrašnjost, ali i Beograd, na način na koji ne verujem da bih drugačije mogao. Koliko su sredine i ljudi različiti, kakve su dinamike i navike, pa čak za ovih 16 godina i kako se mesta i struktura ljudi menja.

Najveće iskustvo i zadovoljstvo ipak je provesti više od polovine života u jednom kolektivu-bendu, koji je uspeo da ostane veran sebi koliko god da smo se mi lično menjali u tom periodu ili su se neki članovi promenili.

7.U čemu uživaš ovde? Šta sa ponosom pokažeš strancima sa “Vidi, BRE!!!”?

To što smo uprkos svemu i uprkos svima i dalje deo sveta, što razmišljamo i razgovaramo o istim stvarima. Strancima najviše volim da pokažem moje prijatelje, jer znam da će ih zainteresovati – način na koji razmišljaju, šta i kako rade, i način na koji se provode. To je veoma slično kao tamo negde – ali ipak naše i specifično.

8.Da imas magični štapić šta bi ubacio svakom građaninu Srbije u glavu?

Da su prvenstveno građani a tek onda građani Srbije ili Srbi. Svim narodima u istoriji sveta koji su u tome uspeli, sudbina je bila daleko bolja – države su postale demokratske, uspešnije i otvorenije, a građani slobodniji, bogatiji i srećniji.

Jako smo ponosni što će biti jedan od učesnika u EdgeRyders radionici u Beogradu.

2 Likes

Zanimljivo. Možete li nam dati primer prijatelja ili ljudi iz vaše generacije koji preuzimaju odgovornost? Kako žive dobar i uspešan život u Srbiji? Da li biste rekli da su srednja ili viša klasa?

PS @IvanDjuric ilo je zaista zadovoljstvo upoznati vas na radionici! Žao mi je što nisam razumeo vaš razgovor, ali pročitao sam beleške i imaću još pitanja :slight_smile:

(Sorry, I’m writing with google translate to keep the conversation in your language. I think it is preferable)