Kako će izgledati moja starost u Srbiji?

Zdravo, ja sam Željko, imam punih 35 godina, dakle rođen sam u poslednjoj dekadi postojanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u Boru, u Socijalističkoj Republici Srbiji. Više od deceniju i po živim u Beogradu, glavnom gradu Republike Srbije. Novinar sam, radio sam kao reporter, voditelj i urednik na televizijama B92 i Studio B. Ali radio sam i kao programski menadžer u nevladinom sektoru, zatim kao event menadžer velikih međunarodnih skupova i, konačno, strateški sam postavljao i ponekad sprovodio više velikih komunikacijskih kampanja za međunarodne organizacije u regionu Zapadnog Balkana, kao i političke kampanje. Bilo je ovo prilično formalno predstavljanje i samo uvod u priču o stvarnosti koju delim sa milionima pripadnika poslednjih generacija Jugoslovena.

Ne mislim da je najsrećniji prevod engleskog „wellbeing“ naša reč „blagostanje“. Jer blagostanje može imati spiritualnu ili čak religijsku konotaciju i ima rajski prizvuk konačnosti. Dakle kada bih promišljao šta je za mene welbeing, radije bih govorio o dobrobiti. To implicira segmentiranost i stalno ulaganje, jer dobrobit može doći sa raznih strana, iz više oblasti i kada bismo stalno radili za sopstvenu i dobrobit društva u kojem živimo, možda bismo jednog dana i to blagostanje dostigli. No ipak, naše društvo sada je daleko od dobrobiti u svim oblastima. Toliko, da nam blagostanje zaista deluje kao stvar koju mi ateisti dočekati nećemo, a vernike možda sačeka u zagrobnom životu. Zato bih da ovde više govorimo o praktičnim stvarima, o tome da li naša društva danas rade za sopstvenu dobrobit, da li to rade naše države i političari. Najradije bih da govorimo o tome kako društvo i država brinu o zdravlju i socijalnoj zaštiti svojih građanki i građana.
Na početku sam pomenuo da su i republika i federacija u kojoj sam rođen u svom nazivu sadržale reč „socijalistička“. Bio je to poseban, jugoslovenski socijalizam. Nesavršen kao i svako državno uređenje, ali mnogi na to vreme i danas gledaju kao na doba socijalizma sa ljudskim likom. Jer svi građani te zemlje imali su pravo na besplatno školovanje, besplatnu zdravstvenu zaštitu, a svakovrsna socijalna zaštita bila je stvar koja se podrazumevala. Ne, naravno da nije sve bilo savršeno. Uprkos opšte-jugoslovenskoj potrebi da u svemu što je stvoreno imamo prefiks „naj“ taj sistem imao je mnogo mana. A opet, više smo verovali u sebe. Većina Jugoslovenki i Jugoslovena tako je mislila da su njihovi piloti najbolji, da su lekari najstručniji, da je bar nešto oko njih najveće, najbolje ili najlepše, makar u Evropi, ako ne i u svetu. Dok se u to verovalo, populizma nije bilo. Političari sve do kraja osamdesetih nisu govorili samo ono što su ljudi želeli da čuju. Tako se Tito već šezdesetih oštro verbalno obračunava sa nacionalistima i populistima, sedamdesetih se država oštro borila protiv buđenja proustaških i pročetničkih pokreta, a osamdesetih je jugoslovenska „čelična lejdi“ Milka Planinc zavodila stroge mere štednje koje joj svakako nisu mogle podići popularnost. Ali popularnosti i populizam nisu ni bili tako važni građanima koji su čak i kada nije bilo benzina ili kafe, bar uvek mogli da računaju na besplatnu i pristojnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu.
Onda su došle devedesete, raspad zemlje i rat, pa ti isti građani više nisu imali ni kafe, ni benzina, ali ni bilo kakvu vrstu sigurnosti. Zdravstveni sistem i sistem socijalne zaštite urušeni su nebrigom, populističkim pristupom, nedostatkom novca i korupcijom. Ono o čemu bih voleo da ovde zajedno promišljamo je – šta sada?
Šta sada kada se u Srbiji spektakularno otvaraju velelepni, novi i moderni klinički centri, dok u domovima zdravlja i ambulantama više nema lekara koji bi pacijente uputili u te kliničke centre? Šta sada kada lekari i medicinske sestre odlaze u zemlje Evropske unije, dok im se u Srbiji obećavavaju veće plate i bolji životni standard za dve, najviše tri godine? Šta sada kada oni koji imaju, plaćaju na hiljade evra, na crno i bez računa, da se njihovi najmiliji leče ili da umru dostojanstveno u privatnim klinikama, dok oni koji te hiljade nemaju, bespomoćno gledaju kako im bliski ljudi odlaze? Šta sada kada jedan mali sloj društva svojim bakama i dekama mirnu starost pruža u preskupim staračkim domovima, dok mnogi penzioneri umiru u uslovima nedostojnim, a nakon svega što su uradili za ovo društvo? Šta sada?
Upoznao sam nedavmo u Novom Pazaru gospođu koja ima oko sedamdeset godina. Bila je prodavačica u radnji lokalnog tekstilnog giganta, otišla u starosnu penziju koja je umanjena zbog nedovoljno radnog staža i iznosi 18.000 dinara. Nema stan i nema za stan. Nema za dom. Nema za lekove, nema za hranu, nema nikoga da je pomogne. Nema ni socijalnu pomoć, jer ima penziju, nema političare koji bi se sa njom slikali, jer ta slika nije lepa. I ta slika nikoga ne zanima. Hoću li i ja završiti tako? Koliko će nas iz moje, koliko vas iz vaše generacije će završiti život bez dostojanstva, jednog dana kada ne budemo više ciljna grupa populista koji su tu danas ili onih koji će sutra doći na vlast?

Has Likes

Pozdrav Željko

Filip ovdje (iz komšiluka, Hrvatske :slight_smile: )

Situaciju koju si naveo je često za vidjeti i u Hrvatskoj. Iako smo ušli u Europsku Uniju, dosta ljudi, najčešće stariji ljudi na selu, i dalje muku muče sa preživljavanjem. Penzije su uglavnom niske za veliku većinu ljudi, ljudi su se iselili u Irsku, Njemačku…a starci…ostaju doma. Da gledaju kako se koriste EU fondovi za obnove zgrada, a ljudi sve manje.

u hr imamo ogromnih problema sa zdravstvom, puno ljudi umire lječničkom greškom i čistom nepažnjom.

Kako to promjeniti? Sve dok se glasa za potomke stranaka 90tih koje su dovele do raspada Jugoslavije, neće biti i ne može biti bolje.

Welcome to the community, @zveljko
Pretty moving picture you’re painting here - in fact, I’m quite surprised to see that the fear is going beyond the states we tend to see as underdeveloped - as I’m doing a research for an art project about retirement and aging, many of my friends in their 50-ties and 60-ties in Germany also fear about their future. They actually know they will not have enough and will need to work as long as possible. They’re Germans, and they’re mostly in the cultural/art field. Huh, that was a reality check! I moved to Germany with the sweet feeling of finally being safe, only to discover it’s not going to be much better. Not that I want to retire, or any of my friends - but we shall see what happens when we’re all not fit to provide for ourselves.

The word wellbeing is also a strange concept in Polish - more economic than anything else, for me, mostly associated with the kind of plush comforts that we used to see as a dream come true since say after the war all around the world. It’s interesting how irrelevant the pursuit of wellbeing, as the appears to me in Polish, became. I need a different driver and a different vision. But I’m also curious how other people read it, and what wellbeing means to others, and by what means is it achieved - a plethora of ways, I imagine.

Pozdrav Filipe,

Do pre nekoliko godina, za mene je Hrvatska bila primer kako će Srbija u mnogim oblastima izgledati za pet ili deset godina. Jer taman toliko je Hrvatska bila ispred Srbije u segmentima života koji su meni bili važni. Na žalost, više n želim da to bude tako. Jer više ne želim da Srbija za pet ili deset godina bude tamo gde je Hrvatska danas.
Upravo je Hrvatska, uz možda Bugarsku, najbolji dokaz da ulazak u EU ne znači automatsko rešavanje svih problema. Neki se problemi možda i reše, ali se novi, možda značajniji, tek otvaraju. Kada već govorimo o zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti kao osnovama kvalitetnog života sveke građanke i svakog građanina, čini mi se da delimo probleme. Samo je Hrvatska možda i tu otišla korak dalje, odnosno u teže i veće probleme. U Srbiji je izražen trend odlaska medicinskih sestara i lekara u zemlje EU, ali imamo “sreću” da još imamo veliki broj tih ljudi koji do sada nisu ni u Srbiji mogli da pronađu posao, pa ima ko da popuni ta mesta koja ostaju prazna. Medicinsko osoblje iz Hrvatske uživa sva prava na mobilnost unutar EU, pa mi se čini da je tamo problem odlaska još izraženiji. Dodatno, problem je što oni kojima smo se nekad tako ponosili, oni koji su bili najbolji, najstručniji, a uz to i najsavesniji, najmanje skloni korupciji - logično odlaze prvi.
Saglasan sam sa tobom da deo problema leži u tome što u obe zemlje na vlasti imamo one koji su te zemlje vodili i tokom ratova devedesetih. One koji su deklarativno naklonjeni nekakvim evropskim vrednostima, a neprekidno koketiraju sa nacionalizmom i njegovim najgorim pojavnim oblicima poput ustaštva i četništva. Da li smo se trajno zaglavili u toj populističkoj spirali, to je ono što ne znam. No čini mi se da ćemo još neko vreme biti u tome, jer u regionu ne vidim političare koji bi kvalitet života građana stavili ispred pitanja koja se tako lako lepe za svest birača - naciju, veru i ugroženost istih od strane nekih drugih i drugačijih. Nemačka tridesetih? Pa, nismo daleko od toga.

Has Likes

Hi Natalia and thanks for the welcome.
The number of people in Serbia supporting the country’s accession to the European Union has been declining for years. My view was that only one interpretation of this trend was possible - populism and nationalism were growing in Serbia and they were stopping the progress of our society. However, it is now clear that at least a small part of this trend comes from the fact that even here, citizens have become aware that not everything is at its best in the European Union. Germany has always been a “paradise on Earth” for many people here. A place where all problems have long been resolved. What you are saying is another proof that this is no longer the case. Still, people from my country continue to massively travel to Germany and other European Union countries to work there at least occasionally and temporarily. But what will happen to these people when they are 60 or 70? What will happen to them when they can no longer work? Which state will take care of their health, which one will prevent them from dying on the street as homeless people?

je, u HR je sada veliki problem odlazaka van Hrvatske što je naravno naša vlast predstavila kao uspjeh. Prije ulaska u EU imali smo oko 300k nezaposlenih, sada oko 100 tisuća, oni kažu da su smanjili nezaposlenost…jesu da, tako što su se ljudi iselili. Kao što je Tito tamo 70tih isto tako ‘smanjio’ nezaposlenost kada je otvorio granice yuge.

A za ovo zadnje, ha gle, na političare se NE TREBA obazirati uopće. Dati im 0 važnosti. Ako imaš ideju kako pokrenuti svoj posao koji će biti koristan za zajednicu oko tebe, ili ćeš isporučivati neku uslugu ili kreirati svoj proizvod, na to se fokusiraj. Ima shema za dobivanje novaca od EU u Srbiji i razno-raznih fondova prekograničkih suradnji. Pokreni nešto, gledaj kako da zajednica od toga koristi, guraj sve koji imaju iole ikakve veze sa politikom van kruga zaposlenih. Jedino tako se može napred po meni.

Has Likes

Čitajući ovo razmišljao sam o priči o @jasen_lakic, koji je serijski preduzetnik koji pokušava da premosti mogućnosti u Srbiji finansiranjem i mrežama iz EU. Misliš li da je to jedini način, Jasen?

PS Izvinjavam se zbog jezičkih grešaka. Koristim mašinski prevod da bih mogao da komuniciram na srpskom. Mislim da je važno da ovaj deo foruma bude isključivo na srpskom, a ne na engleskom. Na taj način Srbi koji ne govore engleski neće biti zbunjeni.

Has Likes

Računalni prijevod na srpski ispada podosta jugoslavenski :-D, miksa srpsku i hrvatsku gramatiku

Has Likes

Pozdrav svima! Uključujem se u ovu raspravu jer i ja sam kao i @fsimonov iz Hrvatske (iz koje sam otišla još 2011., ali uz koju sam još uvijek usko vezana i osjećam potrebu pridonijeti nekoj promjeni).

Slažem se s ovom izjavom. Mislim da dokle nam je god normalno davati doktorima i medicinskom osoblju “poklone” i kuverte da bi došli na red prije nekoga drugoga, nećemo naprijed.

Europska Unija nam je donijela puno pozitivnih stvari, ali čini mi se kao da je promjena površinska, u dubini nismo riješili ni problem korupcije, a ni problem kolektivne inercije, ni nacionalizma / populizma, ni kontinuiranog glasanja za one iste koji su tek nedavno pokrali pola države, otišli nakratko u zatvor i sad su već vani, zaboravljeni. Ključna je svijest, ponajprije o tome da je moć u pojedincu i da svatko ako se pokrene može promijeniti stvari, izlazeći iz tradicionalnih okvira djelovanja.

Has Likes

Pozdrav Zeljko.
Slozio bi se sa razlikom u blagostanju/dobrobiti. Bas sam govorio Noemi da blagostanje nije odgovarajuci izbor za wellbeing ali se nisam mogao sjetiti prikladne rijeci.

Sto se mene tice ne racunam na penziju ili nesto slicno. Mozda je i bude ali gledajuci razvoj situacije, sve vece zaduzivanje nasih zemalja i trend iseljavanja, vrlo je moguce da je nece biti ili ce biti manja od iznosa potrebnog za dostojan zivot.
Doduse nije mi to ni u prirodi, ja sam preduzetnik pa ne trazim sigurnost vec nacin kako da se sto bolje prilagodim uredjenom haosu koji nas okruzuje i osiguram svoju dobrobit radeci nesto korisno i za druge :slight_smile:

Ne vjerujem da pitanje penzije, besplatnog ili jeftinog obrazovanja i zdravstva (a slazem se da su to sustinska pitanja) mozemo rijesiti a da prvo ne rijesimo pitanje sistema koji je trul do srzi.
Taj sistem sluzi samo sebi i to cak ni sebi ne sluzi potpuno vec sluzi tudjim interesima zadovoljavajuci se mrvicama ispod stola.

Da bi napredovao unutar sistema treba da budes sluga, iskorumpiran i kukavica itd.
Na zalost svih nas, vjerovatno najgora posljedica postavljanja takvog sistema vrijednosti je sto to postaje normalno stanje drustva. Mijenja se svijest stanovnistva i, zbog takvog poremecenog sistema vrijednosti, postaje sve teze i teze napraviti promijene na bolje.

Zasto toliko ljudi odlazi iz Srbije, Hrvatske, Bosne? Najocigledniji razlog je naravno ekonomske prirode ali po meni neki od velikih razloga su:
***Pogine nekome sestra, kcerka na semaforu zato sto je pregazio tatin sin koji za to nece odgovarati.

***Ulaganje u sebe ne znaci puno ako posao dobije onaj sa najboljom vezom, a cak i da imas znanje mozes vrlo lako izgubiti svoje radno mjesto zato sto je potrebno nekome sa vezom.

***Donose se kriminalni zakoni koji idu na stetu 95% stanovnistva i direktno uticu na tvoj kvalitet zivota.

***Stite se kriminalci (danas se cesto nazivaju preduzetnicima) i radnici cesto u radnom odnosu ne dobijaju ni postovanje a kamoli korektnu placu.

***Zelis otvoriti firmu i vrlo brzo shvatis da moras prekrsiti zakon da bi poslovao, a to znaci da ces placati reket ili te nece biti jer je sistem tako postavljen.

Ja bi rekao da je korupcija najveci neprijatelj napretka jednog naroda i generalno ljudske civilizacije, protivno je Darvinovoj teoriji evolucije i zdravom razumu. Nitko ne bi trebao biti na nekoj poziciji ako nije sposoban ostvariti doprinos firmi/zajednici/narodu/naciji ili ljudskoj civilizaciji.
Posljedica korupcije je to da se smanjuje kvalitet u svakom aspektu zivota, ljudi se nalaze na pozicijama na kojima ne bi trebali biti dok drugi koji bi bili izuzetni na tim pozicijama rade nesto drugo, ne rade nista ili odlaze iz zemlje…a oni ce svojim kvalitetom doprinjeti drugim zajednicama, drzavama koje su stvorile povoljnije uvjete za njih.

Kao sto je @marina rekla, jedni daju kuverte i to im je nazalost normalno a drugi koji ne mogu funkcionirati u takvom sistemu odlaze…najveci izazov je promijeniti svijest ljudi.
Zastrasujuca stvar za mene je letargija koju vidim kad je u pitanju politika. Poslje 20 godina kradje, manipulacije i laganja, ljudi vise ne vjeruju u mogucnost pozitivnih promjena. Ljudi se osjecaju bespomocno, izolovano i nemaju povjerenja u druge, cemu doprinosi uveliko i atomizacija drustva koja se radi na globalnom nivou.

Slazem se da je moc je u pojedincu i da moramo poceti od sebe ali sustina naseg postojanja su medjuljudski odnosi. Vjerujem da je prava moc kad se pojedinci udruze i visestruko umnoze taj potencijal kroz zajednice kao sto je ova.

Has Likes

Kao netko ko zeli zivjeti i raditi na balkanu a radio sam i u Srbiji i u Hrvatskoj. Pokrenuo sam (ili pokusao pokrenuti) neke stvari na obe strane i podijelicu ovdje moje iskustvo/vidjenje stvari.
Uveliko imamo iste probleme i u Srbiji i Hrvatskoj i Bosni a to su korupcija i sluganska politika onih na vlasti. Bolje je biti stranac u bilo kojoj od tih zemalja nego gradjanin zemlje, sto je nevjerojatno. Volio bi da je to zato sto smo tako susretljivi i puni gostoprimstva ali u stvari razlog je taj da se oni kriminalci na vlasti plase naljutiti strane vlade a i ne postuju svoje gradjane.

  • Ako naidjes na sposobnu osobu koja razmislja van standardnih okvira sve je moguce. To me odusevljava ali doduse to je usko povezano sa korupcijom ciji dio cesto moras biti.
  • Istina je da sad ima vise mogucnosti u Srbiji finansiranjem i mrezama iz EU (ili kroz razne inicijative i fondove zemalja kao sto su Svedska, Danska ili Norveska) ali ja sam osobno bio razocaran kad sam bio jako aktivan u Srbiji (zadnji put prije 3 godine). Rekli su mi da ce mi to biti samo trosenje energije ali ja sam svejedno gurao i nije islo. Korupcija, lazi i prevare…cak je bilo i pokusaja da me ubjede uraditi neke stvari preko seksa. Ljudi cesto razmisljaju kako kratkorocno nesto zaraditi, ne razmislja se na duze staze. Bolje prevariti nekoga i okrenuti brzu lovu nego ulagati u zdrave poslovne odnose. Nekad sam morao odbijati bilo kakvu suradnju da ne bi upropastio reputaciju.
    To je doduse rezultat nestabilne sredine u kojoj zive vec 20 godina i urusavanja sistema vrijednosti.
    -Upoznao sam jako puno dobrih ljudi sa izuzetnom energijom i gladi za uspijehom. Kad ih drzava ne bi kocila, kad bi drzava osigurala zdravu i stabilnu sredinu, ja sam siguran da bi Srbija bila vrhunska zemlja za zivot.

Ukratko, zemlja sa jako puno potencijala i mogucnosti i sto se tice materijalnog i ljudskog bogatstva. Izvor velike frustracije za mene zato sto sam svjestan mogucnosti ali ne mogu funkcionirati u takvom korumpiranom sistemu. Svake godine dobijem novu ideju i krenem istrazivati trziste/uslove u Srbiji.

U sljedecih par godina sve moje poslovne i dobrotvorne aktivnosti su vezane za Hrvatsku. Iz Srbije cu mozda uvoziti materijale/sirovine i ako bude moguce ( za sad jos nisam nasao dovoljno visok kvalitet proizvodnje) proizvoditi sve drustvene igre koje izdamo.
Doduse ja cu se potruditi odvojiti vremena i energije za bilo kakvu inicijativu vezanu za dobrobit svih nas i u Hrvatskoj i u Srbiji.

Klima u Hrvatskoj je bolja za mene(i postace jos bolja) za pilot projekte ali ako se projekat pokaze uspjesnim u Hrvatskoj ja cu ga rado ponoviti u Srbiji ili podijeliti iskustvo da ga netko drugi ostvari u Srbiji…i vice versa bi se trebalo primjeniti :slight_smile: . Ipak imamo vrlo slicne probleme.

Slazem se da je to najbolji pravac djelovanja. Doduse moramo biti svijesni da politicari donose odluke koje uticu na sve nas i mogu uveliko uticati na kvalitet zivota koliko god ih mi ignorirali. Napisacu odvojeno moju pricu da se ne siri previse tema ovdje doduse :slight_smile:

Has Likes

Utječu da. No i tu imaš work-around. Registriraš firmu van Srbije, primjerice Estoniji, i radiš u Srbiji za dobrobit sviju, a Srbija ti ne može prigovarati. Win win

Has Likes

Istina, ljudi u Srbiji i Hrvatskoj isto stave kao vlasnika firme nekog stranca da bi ih ostavili lokalci na miru :slightly_smiling_face:

Has Likes

Molim vas: možemo li imati priču o načinima da ugledamo svetlost, da napravimo dobar život, da živimo dobro? Moja priča je ona u kojoj napuštam svoju zemlju i pronalazim dodatno mesto za poziv kući. To nije ‘priča o uspjehu’, već je to potraga za dobrobiti.